Tešanj, 05.01.2010.

Evo već mjesec tačno otkako je potpisan ugovor između škola sa područja Tešnja, EKO MLADIH i firme OMORIKA iz Doboja oko prikupljanja PET ambalaže, njenog odvoza i plaćanja mališanima.

Ideja se rodila još u januaru mjesecu 2009.godine. Tada sam sklopio ugovor sa firmom OMORIKA Doboj, u kojoj sam 2006.godine završio sa projektom ISO 9001:2000 u Rudanci gdje su prostrojenja za brizganje i duvanje PET ambalaže. Potpisali smo i ugovor o proširenju projekta i na liniju reciklaža! (ove godine uspješno prešli i na ISO 9001:2008, te priključili i pogone reciklaže!).

Vlasnik je krajem 2008.godine otvorio novo prostrojenje u Johovcu tj. Mali Prnjavor i mene je jako zanimala ta tehnologija. Otišao sam dole da to sve uživo vidim.

Oduševljen i onda pošto sam u toj firmi već domaći, predložih prijatelju Tesli, inače alfa i omega u firmi, da nekako sagledam mogućnost da se iz Tešnja počne dovlačiti PET ambalaža na reciklažu. I da on pomogne oko prijevoza da to bude  usklopu kada se kamioni prazni vraćaju iz Tešnja. Kaže: Zašto da ne?!

Imao sam sreću da me 2004.godine USAID počasti naučnom ekskurzijom u Poljsku i baš je tema bila zemlje u tranziciji i ekologija…. Otada me vuče nekako da se uključim, da pokrenem. Zašto i mi ne bi mogli kao oni???? Gdje je to zapelo?

Radeći projekte ISO u tešanjskim firmama za flaširanje vode, te radeći i u ovim firmama što proizvode PET ambalažu OMORIKA –  Doboj, Bosnaplast – Bosanski Petrovac, Pivara Tuzla i kao auditor bio u BOŽIĆ PLAST Sočkovac, dobio sam jednu sliku koliko toga se proizvede.

Direktor firme OMORIKA Doboj se odlučio na prvi korak, dosta rizično, sam bez Zakona o otkupu PET ambalaže…

Raspitao sam se i za cijene, pa računao. Malo! (Kako privući djecu i ako krene?). U susjednoj Hrvatskoj je usvojen Zakon o otkupu ovih flaša po cijeni 0.50 Kn, preračunato u naše KM otprilike nekih 12 pfeninga! Ali oni su donijeli Zakon i već uvelike koriste raspoložive ekološke fondove, naravno dobijene od EU. Mi još nemamo Zakon! I to bi trebala biti zadaća ovih što sjede u klupama Parlamenta. Kako pokrenuti? Tona 300 – 400 KM, ovisi o boji, čistoći… A  u toni ni manje ni više cca 20 000 flaša!.

Moj stariji sin Emin i učiteljica Amira se upute direktoru škole i Emin izloži kako bi da svako dijete OŠ „HUSO HODŽIĆ“ svaki dan ponese po dvije flaše od kuće i ono što dnevno izbaci restoran imali 2000 flaša, a to je mjesečno 44000 flaša i eto dvije tone. Prijevoz besplatan, i eto školi nekih 500-600 KM…. Ideja odlična, kraj godine i ostade na tome..

U januaru mjesecu nagovorim svoga velikog prijatelja i također čovjeka od sistema, ali ne političkog, da ga odvedem u firmu OMORIKA Doboj, da to sve vidi. Uklapa se u priču, tada je radio na projektu ISO 9001:2008 u firmi Belif i eto prilike da se uradi i audit kupca a i da se vidi to postrojenje.

DEPONIJA I POSTROJENJE  OMORIKA RECIKLAŽA  JOHOVAC/DOBOJ

 

Obojica oduševljeni, pogoni po zadnjim standardima, deponija označena, ograđena, vaga – sve kompjuterizovano, uvezano….. Pogon radi!

PRVA KONTROLA: VAGA!

I poslije toga gdin Galijašević u sklopu edukacije općinske administracije nekih 20 minuta je prezentovao i našu posjetu firmi za reciklažu.

Na snazi u Tešnju je tada već bila uveliko Eko vizija, na svakom koraku, plakati, u RAD Tešanj čak i pano: kako imamo dva puta sa bačenim flašama – ili reciklaža ili prirodno truljenje u prirodi nekih 400, pa čak i do 1000 godina! I sve je to OK, ali izostaje akcija…

Proljeće a sa proljećem se organizuju i akcije čišćenja naših rijeka i divljih deponija. Vijest svaki dan neke omladinske organizacije.. Očišćeno to i to.. Meni ne da crv mira, napišem komentar, nađem mailove, pozivam, prozivam – NIKO se ne javlja… Pišem… Ako imate PET ambalažnog otpada, a pretpostavka da će njega biti najviše, molim vas da pozovete firmu OMORIKA ili mene…. .bla bla bla.. KOME? I za koga? Prije je bilo: Za koga? Naravno Za Tita!!! Sada, ostajem sam u ovome svemu…

Neka,  odlučim, ja ću polako, radiću do juna u toj firmi, svakog petka.. U svoju lagunu po 15 vrećica a bogami ima toga nekih 30–tak kila… Ostavim ključeve auta, dok ja radim sa Teslom i ekipom, momci uredno to iznesu, izvagaju i otvoriše mi karton kao dobavljača. Sve po ISO, što bi se reklo..

Malo po malo, pričam svojoj raji, i prihvate svi da skupljaju a ja ću nositi…. Svakodnevno sam izvlačio flaše iz kontejnera bilo je tu i mučnih situacija, ujutro pogotovu kada krenem na posao a neko nije popio do kraja pivo pa po meni, ili kada valja zgnječiti flašu u kojo je neko držao mlijeko…. ali eto, imaju te vlažne maramice pa nekako ćemo…

SVAKIM DANOM SVE VIŠE I VIŠE NAPREDUJEM, UKLJUČUJU SE PRIJATELJI…

Ali, dođe i juni, firma završila projekat što znači sada da do januara naredne godine vjerojatno me neće angažovati. Šta sada, već preko 50 mojih prijatelja, komšija, rođaka naučilo da skuplja, da gnječi po propisu PET ambalažu. A ja, šta ću. Žao mi da sada odustanemo od svega, sve kontam doći će taj čas…. I u podrum, pa kada se skupi nekih 15 vreća ja u kola pa u Rudanku. I sad računam: 52 km otići i vratiti se, neka je to 4 litre po 1.8 KM eto 7.20 KM – NEODOLJIVO, ako ovo vrijedi što sam odnio 5 ja na gubitku 2.00 KM!!! Plus poslije detaljno pranje auta – 7.00 KM – NEOPISIVO, ali za sve je kriv MAESTRO CARD!!!

Neka, nije mi žao, šetam sa suprugom gradom, sav nekako sretan, ispraznio sam podrum kad moj jedan poznanik, inače ne voli baš da radi, prema meni: Može li jedno malo od dvije litre? Koliko? 3.00 KM! Halalim i gledam, a šta bi njemu falilo? Opet, ne bi on to mogao niti da ima prostora niti da ima prijevoz i nekako se vratim u stvarnost. Supruga već zna moje komentare, daje potporu. Stariji sin Emin se uživio u ovo sve, Emira je još pomalo stid. Smeće je to na kraju krajeva…. Pričam im kako Švedska od smeća sebe grije, kako sam vidio u Poljskoj da sa stare deponije hvataju plin i imaju grijanje, kako odvajaju plastične flaše i imaju uštedu na trajanju deponije i do 8 godina… Slažemo sliku, daju čak i ideje.

Pričam im priču: zamislite 2023.godinu i TZ Tešanj zove turiste iz cijelog svijeta da posjete Tešanj! Slogan: Ko nađe ijedan opušak na cesti ili papirić BESPALTNO spavanje u našem gradu! Mi smo grad iz snova… I odlazak prema Konzumu preko onih krivina u Medakovu vraća me u stvarnost… kese po onim žilama, krpe, flaše.. A samo prije 30 godina se tu moglo kupati!

SVAKODNEVNA SLIKA

Pljušte moji mailovi prema načelniku, demokratija je, pisao sam i prije načelnicima pa mi nije bilo ništa. Na kraju hoću da moj Tešanj bude iznad stvarnosti. Zašto ne bi moglo, nudi nam se da zaradimo na smeću? Samo treba taj stid ukloniti.. Sjećam se priče 2003.godine, moj konsultant na ISO 14001 gdin Stergaršek, profesor sa Inštituta: nemoj se sekirati, nije išlo lako ni u Sloveniji, i tamo smo mi morali pokrenuti – INTELEKTUALCI! Njih treba probuditi…

Kako moj profesore, kod nas intelektualac baci hljeb sa terase, ostavi kesu kraj kontejnera, ne veže pojas, baci pepeljaru iz auta, pretiče na pješačkom…. kako? E kaže, to i jeste poenta i najteže u ovome svemu…

Već uveliko je ljetni raspust. Pričam sa svojim Željkom, nastavnik matematike u Medakovu, kaže on pričao sa direkotrom škole i on je zainteresiran i hoće skupljati ako bih ja organizovao otkup i prijevoz. Jupi, imam jednu školu, a još nisam zvao Bernu… Znam da ona hoće, žena je od akcije.. I bogami, nazovem, odmah kao iz topa: hoću, ti vidi kako….

Trening pionira TRICE i pričam sa profesorom Ekom, mojim trenerom – kad sam nekad igrao košarku,  da vidi bi li se direktor na Tešanjci uključio… Kontam, kamion ide iz Tešnja prazan, zašto ne bi samo svratio u školu i pokupio …

Prođoše i odmori, ja ponavljam upite ali sada već ozbiljnije. Početak oktobra, poziv na mobilni… Predsjednik EKO MLADIH, Adnan Lihić – ugovorimo u slastičarni HD popodne sastanak, da se upoznamo i da vidimo šta možemo uraditi. Idem na sastanak kao na prvi randes…

Nije nam puno trebalo da isplaniramo, ljudi već uvelike rade, doduše čiste divlje deponije i troše pare na odvoz i deponovanje smeća kojeg su oni počistili za drugoga. I zaključak, idemo sa školama, oni će pozvati sve direktore škola, obezbjediti kontejnere i pripremiti sve do ugovora.

Sav ushićen dolazim kući, supruga vidi po meni da se desilo nešto super. Rekoh: USPIO SAM makar i popričati sa nekim oko ovoga.

Podršku je odmah dao i načelnik općine gdin Šišić, uklapa se u Eko viziju, idemo konkrentno….

Prvi sastanak sa direktorima i predstavnikom OMORIKE Doboj u Tešnju, početak novembra. Uključili se svi direktori, mada nisu bili u planu, OMORIKA pristaje da odvozi i iz Miljanovaca, Šija iako nisu „baš na ruku“…

Novembar protiče u podjeli uputa u vidu letaka, posao obavlja gdin Huskić Suad, veoma kvalitetno, plakati već po školama,

nastavnici već pričaju o akciji sa djecom (ovo znam jer su me počeli zvati roditelji, šale se, moraju djeci svaki dan dati po jednu flašu za školu, rekla učiteljica! A znaju da sam i ja tu negdje!)…
Postavljaju se i kontejneri po školama ne mogu a da ne nazovem direktoricu Galijašević (inače Berna u razgovoru!), kaže: Ovo će biti super!

Dođe i dan 04.12.2009. – zvanično se potpisuje ugovor, pozvan sam i ja…. Dolazi Mladen iz Omorike, nismo se vidjeli duže vrijeme i kaže: Drago mi je da ste uspjeli! Rekoh: bilo je mukotrpno ali vrijedilo je! Sada je do nas!!!!

Ugovori potpisani, ima još nekih pitanja od strane direktora, nekako rješavamo u hodu…

ZVANIČNO POTPISIVANJE UGOVORA

I počelo je. Raspitujem se kod Emina i Emira kako ide? Kažu kod njih još nema ništa!!!!! Razočarenje, zovem, urgiram, ide i ta škola. Dolaze informacije: neki se žale kao smrdi im plastika, neki oduševljeni, jedan gori od mene – vodi i evidenciju o broju koliko je koje dijete donijelo flaša..

EKO MLADI  daju nagradu školi koja 28.12.2009. bude imala najviše na vagi flaša, ali po učeniku!!!!

Navijam normalno za HUSO HODŽIĆ, lično donosim zadnji petak 40 vreća punih (šalimo se, kao ja naručio snijeg kako bi konkurencija ostala na prikupljenom a ja vadim adute iz podruma, 3 mjeseca skupljanja flaša!) nagnječenih – kažu 100 kila! Eminovi drugovi i drugarice sa ekološke sekcije –  oduševljeni. Eh, da je još bio koji otac pa da uzmemo tu nagradu – nije malo 500 KM!!!

PRIKUPLJANJE U  OŠ „HUSO HODŽIĆ“ TEŠANJ

Ali Jablanica osvoji prvo mjesto (kud nas još pobjediše na općinskom u košarci samo sedam dana ranije!), i čestitke. Poslije čujem: lako je njima imaju omladinu pa skupila!!!!!!! Pa u tome i jeste poenta kako privući roditelje, dajđince…. Moja pretpostavka da u našim rijekama, potocima, šumarcima, uvalama najmanje još čeka 500 tona ove ambalaže….

Dolazi zimski raspust. Odmor, pa ćemo u februaru opet, moramo zadržati kontinuitet.

Moje razočarenje, na više mojih prozivki po ovim forumima lokalnih portala NIKO da se oglasi. Možda će sada neko kada ovo pročita kao vijest, kolumnu  javiti se, pridružiti nam se, dati bilo kakav komentar.

Pitao sam lično gdina Lihića je li se ijedna partija/stranka oglasila po ovoj akciji i čestitali? Kaže koliko je njemu poznato još niko nije!

Užas! Pa ovo je za dobro svih nas…

Evo ja ne pripadam niti jednoj stranci sem ove ZALJUBLJENIK U PRIRODU!

Pozivam kao roditelj i kao građanin lidere tešanjskih stranaka/partija: SDA, SDP, SZBiH, BPS, Naše stranke, Stranke penzionera (ne znam ima li još koja!) da se odazovu ovoj akciji i da sagledaju mogućnost da uzmu učešće u nagrađivanju škola po principu „najviše u mjesecu po učeniku skupljenih kilograma – nagrada 300-500.00KM“!

Da uključe svoje mlade jer vidim da svaka, izuzev penzionera, imaju forum mladih (da se ne naljute penzioneri) i  da svi skupa sjednemo i vidimo kako dalje održati ovu akciju.

Ovo jeste prava akcija. Ovo su potezi koji će Eko viziju prenijeti u stvarnost. EKO MLADI su napravili i strategiju tzv. „ZELENIH OTOKA“ po gradu, to treba podržati bez obzira od koga je… Vidite da se gušimo u najlonu, kartonu, novinama, aluminijskim bocama, kabastom otpadu…

Ja znam da nekome ovo može donijeti i političke bodove, ali ja lično na to ne gledam. Mene ne interesuje koje je boje flaša: zelene, crvene, plave a bogami ima ih i smeđih i bijelih!

Ovo gledam jednostavno kao čovjek koji računa: 1 tona = 20 000 flaša! 1 tona = 300 – 350.00 KM…..Jedno dijete svaki dan po dvije flaše, a sve besplatno i vreće i kontejneri i odvoz. Za mjesec recimo 1 tona i februar, mart, april, maj i juni i eto ekskurzije! Tako nam djeca neće dolaziti po firmama i tražiti donacije pred kraj školske godine u stilu: u odjeljenju imamo tri učenika koja zbog materijalnog stanja neće moći platiti ekskurziju te Vas molimo da…….

Imate/mo svi sada priliku da zaradimo i očistimo i pokažemo da u ovom gradu žive ljudi koji neće čekati da im neko drugi počisti ono što su oni uhelaćili. Da se ne stidimo za par decenija pred našim naraštajem kako smo samo  mogli živjeti u ovakvom okruženju.

Od otpada svake vrste  svijet živi a mi?

Pozivam roditelje, komšije, poznanike, intelektualce, rodbinu, direktore firmi i ustanova da uzmu učešća u ovoj akciji. Neka nađu neki prostor u podrumu, nagnječe flašu, zavrnu čep i kada skupe – ma naći ćemo rješenje da odvezemo u neku školu. Samo neka ne ide tamo gdje je do sada išlo i ne daj Bože da je još i pale, jer to je od svega najopasnije, dolazi nam dioksin jedan od nasmrtonosnijih hemijskih jedinjenja na bazi hlora koje se dobija vještačkim putem pri proizvodnji polivinil-hlorida (PVC).

http://zdravlje.krstarica.com/l/tegobe/dioksin-uzrok-raka-i-drugih-bolesti/

…Najveće količine dioksina oslobađaju se spaljivanjem plastike. U sredinama gde se spaljuju velike količine plastike dim se posle odlaska u atmosferu vraća kao talog ili sa kišama na zemlju i kontaminira tlo. Preko biljaka i trave, dioksin se unosi u životinjske organizme pa ga jedući meso i mi unosimo u svoj organizam. U malim količinama dioksin se oslobađa i kada se plastične boce i kese zagrevaju ili zamrzavaju.

Ono što zabrinjava jeste to što se i veoma male količine dioksina koje nisu toliko opasne gomilaju u našem organizmu, u masnom tkivu, dok ne dostignu opasne kancerogene pa i smrtonosne doze……

Na nama je! Imamo izbor i imamo rješenje! Počnimo djelovati i prikupljati PET ambalažu i tako pomoći i sebi, prirodi i djeci!

 

Šefket Turalić, dipl.ing.maš.